Jednobrodna građevina sa sakristijom, sagrađena je 1621. godine, produžena 1941. godine, a obnovljena 1988. Zvonik u sklopu crkve iz 17. stoljeća obnovljen je 2000. godine, a visok je 34 metra.
Na nadgrobnoj ploči u crkvi u kojoj je pokopan jedan od grofova Borisi, nalazi se grb te plemenitaške obitelji. Na zidu iza oltara vrijedna je slika na platnu koja predstavlja Bogorodicu s Djetetom i svecima.
Slika je najznačajnija umjetnina koja se danas čuva u Funtani. Nedavno je temeljito restaurirana. Po stilskim odrednicama očigledne su dvije odvojene stilske cjeline: gornji statički prizor Bogorodice s Djetetom pripada renesansi, a donji prizor svetaca baroku. Autor je nepoznat.
Na lijevom bočnom oltaru slika je Bogorodice s Djetetom, sv. Dominikom i sv. Katarinom, nazvana i Majka Božja od Svete krunice. Ovo ulje na platnu, nepoznata autora, nastalo je početkom 17. stoljeća u stilu ranog venecijanskog baroka. Na oltar je postavljena nakon restauracije 1994. godine.
Na desnom bočnom oltaru slika je bl. Alojzija Stepinca, kardinala i zagrebačkog nadbiskupa (1898-1960), glasovitog u cijelom svijetu po hrabrosti i komunističkoj osudi. Ovo ulje na platnu rad je Vladimira Pavlinića. Slika je blagoslovljena 1999.
Iznad ulaza nalazi se pjevalište s orguljama izgrađenim 1878. godine, dar vjernika Weinheima iz Njemačke.
Kaštel-utvrda
Funtanski kaštel zaštićeni je spomenik kulture. Podigao ga je, na uzvisini “četiri milje od Poreča, dvije od Vrsara”, 1610. godine Bernardo Borisi, kao što svjedoči latinski tekst na nadvratniku kaštela:
“U tebe sam se Gospodine uzdao.”
1610. sagradio plemić Bernardo Borisi iz znamenite dukljanske i barske obitelji Borisi
To je kaštel-utvrda renesansnih osobina, pregrađen za vrijeme baroka s novim prozorskim otvorima. Kaštel je prva građevina u Funtani oko koje se počelo razvijati mjesto.
Povjesničari napominju da je moguće postojanje kasno-srednjovjekovne arhitekture na prostoru gdje je podignut kaštel. Unutrašnjost kaštela nije moguće razgledati.
Crkvica Svete Lucije
Crkvica sv. Lucije smještena uz samu glavnu prometnicu, sagrađena je 1750. godine. Na pročelju ima preslicu bez zvona.
Crkvica je privatno vlasništvo, a misa se služi prigodno na blagdan Sv. Lucije.
Crkvica Blažene Djevice Marije od Milosrđa
Crkvica Blažene Djevice Marije od Milosrđa je stara srednjovjekovna crkva, smještena na Perilima kod sjevernog ulaza u Funtanu. Uz nju se do početka 20. stoljeća nalazilo mjesno groblje.
Stručnjaci vjeruju da bi crkvica mogla imati i više od tisuću godina, na što upućuju tragovi pronađeni pri nedavnim istraživanjima i obnovi. Jezgra je vjerojatno romanička, možda i starija, no narednih je stoljeća više puta pregrađivana. Sagrađeno je i novo pročelje, a u njoj su nađeni zavjetni grafiti mletačkih lađa – crteži brodica koje su mornari izgrebli u zidovima, moleći Bogorodicu za sigurnu plovidbu ili u znak zahvale za ispunjen zavjet.
U unutrašnjosti se nalaze grobnice iz 17. i 18. stoljeća. Crkvica je obnovljena 1998. godine.
Crkvica Gospe Karmelske
Barokna crkvica Gospe Karmelske nalazi se na današnjem groblju u Funtani. Građena je u prvoj polovici 17. stoljeća, a obnovljena 1907. u vrijeme austrijskih vlasti. Iste je godine napušteno staro groblje na Perilima, a novo utemeljeno upravo oko crkvice Gospe Karmelske. Zanimljivo je spomenuti da se Sveta Marija Karmelska u sakralnoj umjetnosti prikazuje s molitvenom krunicom u ruci – s dna krunice ne visi križ, već kutijica ili molitvenik.
Izvori
Izvori žive vode po kojima je naselje dobilo ime nalaze se tik uz more i na razini površine mora, ali i pored toga u njima izvire čista pitka voda. Izvore su sve do nedavno koristili žitelji Poreštine i unutrašnje Istre, budući da nikada ne presušuju.
Po vodu se ovdje dolazilo zaprežnim kolima. Od ovih je izvora – izgrađenim vodovodom koji je djelomice bio ukopan kao tunel u zemlji i koji je dijelom, kažu arheolozi, danas vidljiv – voda dolazila do prostrane i raskošne rimske vile na prevlaci rta Zorna u Zelenoj laguni.
Podignuta je u 2. stoljeću, a imala je, među ostalim, dva peristila i raskošno uređene terme. Gat luke nije služio samo žiteljima vile, već i za opskrbu vodom brodova koji su plovili uz zapadnu obalu Istre.
Tu se nalazila vodovodna stanica s bazenima koji su se punili slatkom vodom iz Funtane. Brodovi, naime, nisu mogli pristati u plitkoj dražici kod izvora.
Jedan izvor u Funtani nosi naziv Perila jer su na njemu žene dolazile prati rublje.